Priprema se nov napad na Bošnjaka od strane vodstva IZ
25.05.2007 | 
Kategorija: Smiješno i zanimljivo ali i najrazumljivije je da ovaj blog dobija svoju prvu objavu u onom segmentu kojemu je bio i namjenjen, u segmentu života Bošnjaka u Sloveniji, tek nakon vijesti, da će odgovorni u Islamskoj zajednici u Republici Sloveniji (IZ) onemogućiti, da ne kažem zabraniti, distribuciju časopisa Bošnjak u onome što se popularno naziva ljubljanska džamija ili mesdžid, mada ni jednog ni drugog ta zgrada vidjela nije.
Razumljivo zbog toga, što se čovjek, po svojoj prirodi lijen i cijepljen protiv promjena, najčešće pokrene tek nakon šake u rebra. Nije baš nešto, no, i to je bolje od slijepe poslušnosti i spremnosti na mirno primanje udaraca. Bolje od glumljenja ovaca.
Blog o stanju duha u Bošnjaka u Sloveniji
Kada sam počeo razmišljati o blogu sa tom tematikom, u mislima sam imao trenutno stanje među slovenskim Bošnjacima. Ljudima razapetima između Slovenije i Bosne, razapetima između dvije muslimanske zajednice u Republici Sloveniji, sa dubokim jazom između prve i druge, obrazovanije, generacije Bošnjaka, između onih koji su u Sloveniju došli i onih koji su u Sloveniji rođeni. U mislima sam imao neku našu osobinu po kojoj je svatko između nas najpametniji i najbolji, a toga zajednica ne vidi ili ne cijeni dovoljno pa se posljedično svakom od nas dešava krivica. U mislima sam imao jaz između, što nije samo bošnjačka osobina, konformista i nekonformista, između onih koji bi željeli zadržati status quo i onih koji žele promjene. Dakako, po mišljenu obojih, u interesu Bošnjaka u Sloveniji. U mislima sam imao našu rasparceliranost i zatupljenost u sitne stvari, bez jasne vizije o zajednici sutra. Naravno, u mislima sam imao i nedostatak pisane riječi kod nas Bošnjaka ali i nedostupnost medija i nemogućnost plasiranja javne riječi. I u tom kontekstu je blog idelano riješenje.
Razmišljajući o tome kako koncipirati blog, došao sam do zaključka da imam četiri opcije. Prva je da uopće ne pišem, da sagnem glavu povjesim ramena te se pravim da ništa ne znam i da se me ništa ne tiče. Nije bilo prihvatljivo. Druga opcija je bila, da se na blogu nalaze samo tekstovi vezani za bošnjačku zajednicu u Sloveniji. Ni to nije bilo prihvatljivo, jer je područje moga zanimanja puno, puno šire od bošnjačke problematike u RS. Treća opcija je bila, da imam blog za potrebe bošnjačke problematike i blog za druge stvari. Nije bilo pritvatljivo iz razloga što sam pristalica “sve stvari na jednom mjestu”, pa se onda kao jedino upotrijebljiva ponudila četvrta mogućnost. Na jednom blogu, na blogu na kojem će se naći sve što me bude zanimalo, pored drugih zanimljivosti imati i onaj dio mog života koji se dotiče bošnjačke zajednice u RS.
I sada je tu i taj dio. Ne vezan za bilo kakvu uredničku politiku i više interese, bez tutorstva i raspravljanja o tome kakve posledice bi to moglo imati za tu ili onu organizaciju. Plod isključivo mojih misli i pogleda na događanja i život Bošnjaka u Sloveniji. U kategoriji PETAK.
Kome smeta Bošnjak?
A možda bi bilo pametnije i točnije upitati se tko se boji Bošnjaka. I zašto. Bošnjak, časopis za kulturnu afirmaciju Bošnjaka u RS, stvaraju i uređuju apolitični ljudi, redakciju čine mladi, obrazovani ljudi, neopterećeni prošlošću, političkim zavrzlamama i vjerskim napetostima, koje začinjavaju život Bošnjaka u RS. Pokušavaju, mada im to uvijek i ne uspijeva, biti iznad prepucavanja na relaciji IZ - Slovenska muslimanska skupnost (SMS). Stvaraju i uređuju časopis najbolje što znaju. No to, očito, nekima nije po volji. Pa se tako u SMS-u nađu ljudi, koji im dijele savjete kako bi trebalo raditi, u IZ pa bi najrađe vidjeli da je Bošnjak pod njihovim direktim uticajem, da sami odlučuju što jeste i što nije za objavu u časopisu. I sve to u ime viših interesa. Čijih? Svakako ne u interesu samih Bošnjaka nego u ime privatnih interesa, privatnih ratova na relaciji IZ - SMS.
Ako do zabrane distribucije dođe, to neće previše uticati na sam Bošnjak, nije to jedini način distribuiranja (jedan od načina bi bio, da se Bošnjak dijeli narodu na ulici ispred džamije), i njegovu zacrtanu uredničku politiku. Neće to govoriti o Bošnjaku, govorit će o ljudima koji vode IZ, o njihovim prevaziđenim metodama, metodama za koje sam mislio da su dio nekih drugih, nestalih vremena i sistema. Neće to čak ni biti prva takva zabrana. Desilo se već prije, da su odgovorni, ljuti zbog sadržaja, pobacali primjerke Bošnjaka u smeće. Kao, ako to ljudi ne pročitaju, toga nije ni bilo. Ako ne pročitaju o našim igricama, njih nije bilo i mi smo čisti pred svima. Ide nam to dobro. Zabiti glavu u pijesak kao nojevi i čekati da se situacija promijeni, da se zaboravi.
Safet Ali-beg
Slažem se, Safete. Dodati je, da te “prevaziđene metode” ne mogu tek tako nestati. Pa pola nas je rođenih u vremenu tih metoda. Izgleda da su neki samo čekali da se mogu “uzdići” na poziciju odakle mogu dirigovati. Koliko su ljudi stvarno skloni promjenama i mogućnosti vlastitog izbora i vlastite odluke vidiš i sam. Linijom najmanjeg otpora bi mogao biti slogan našeg čovjeka. Sve se završava sa odgovorom: Ne može se.
Druga je stvar prepucavanje između IZ i SMS. Jedni se drže jednačenja nacije i religije a drugi idu ka liberalizaciji i sekularizaciji (da li idu ili ne idu - nemamo kad ni saznati kad nas niko ne upoznaje sa suštinom). Koliko je Bošnjak kao čovjek sklon jednom ili drugom (koji je uništen pranjem mozga zadnjih 100 godina /ili čak 500 godina - zavisi od ugla gledanja/ i nakon jezivog rata konačno progleda i vidi šta je i ko je tj. sluša o tome šta je i ko je…)… I u toj bojazni (tih nekih koji se boje Bošnjaka - časopisa) krije se bojazan do čovjeka - Bošnjaka, malo poglupog ali dovoljno opasnog - jer sa tim ponašanjem nas tačno tako i vide pa i obravnavaju. Pa zar nije smješno da nas zadnjih dvanaest godina uče na novo i pričati i vjerovati - pa i misliti i živjeti?
A šta se tiče toga da se sačeka da se situacija promjeni pa onda zaboravi: mi smo ti mahaluše pa se te stvari neće tek tako zaboraviti dok se bar malo ne istračaju. Ovih par redova su čista generalizacija općega stanja i situacije našeg pitanja - da se neko ne nađe uvrijeđen (k’o što je i običaj).